Ovo je moja isitnita priča kako sam upoznao ono što sam najviše želio tamo gdje sam se najmanje nadao ..
ČETVRTI I ZADNJI DIO !
Nisam mogao više izdržati njezin pogled, i išao sam u WC s suzama u očima .. Nije primjetila, pravio sam se kao da nije ništa, ali osječao sam se užasno .. Pogledao sam se u ogledalo i govorio sam sebi koj mi je kurac .. Pa nemoguče da ti je ta cura toliko pri srcu .. ? No osječaji su činili svoje .. Proklet bio zbog te moje emotivne strane, kojoj se opustim u potpunosti ..
Nakon "Žabice" smo se malo šetali, a i tražili gdje bi mogli konačno i pojest. Nakon pice smo zujali okolo, pričali. Došli smo do uspinjače kod tornja, sijeli se na zid i promatrali Zagreb u noči. U tim predivnim trenutcima ja sam se osječao udaljeno od Ine kao nikad. Kao da mi je stara prijateljica, u koju sam se potajno zaljubio, a ona ne vidi moje osječaje .. Osječaj je bio užasan .. Htio sam samo da nestanem s toga mjesta. U takvim trenutcima se nemogu kontrolirati i uglavnom šutim ili pričam totalne nebuloze. NEželim te minute, sekunde s Inom proživjeti na takav način. Ali ja nisam mogao protiv sebe. Pokušao sam se skulirati, biti vedar kao da je sve ok, ali nije bilo sve ok. Što se više približavao naš raskid ja sam se osječao sve više udaljeniji od Ine. Sve sam više i više šutio, nisam mogao zucnuti .. sve više i više mi je dolazilo u glavu da ja neču biti taj sretnik koji če usrečiti moju Inu, koji če joj pružati svu onu ljubav koju sam htio joj pružati, da neču biti taj koj če je grliti, paziti i maziti. Taj osječaj me svaku sekundu ubijao sve više i više. Ina je skužila da nešto nije u redu, ali nisam joj se mogao izraziti na onaj način koj sam htio, nisam mogao, nisam imao riječi .. A "samo" sam je htio poljubiti na takav način da osjeti ljubav Petra koj stoji ispred nje, da osjeti da je to onaj Pero kojega je upoznala i u kojeg se zaljubila preko telefona ..
Kako vrijeme prolazi, tako dolazi i onaj koban rastanak .. Rastanke mrzim iz dna duše! Jebeni užas! Na kraju se taj rastanak izduži kao svo ovo predivno vrijeme što smo proveli skupa. Sjedili smo u usamljenom vlaku, i Ina mi je djelovala kao da se ništa nije desilo, kao da smo išli več milijun puta na kavu. Neznam koliko je viješta u skrivanju osječaja, al' za mene znam da sam se osječao užasno usamljeno, i užasno daleko od one moje Ine koju sam upoznao preko telefona i koja je sjedila pol metra od mene. Došao je i čas da se i rastanemo .. lagano sam je poljubio, i zagrlio .. Otpratio sam je vani, još jednom zagrlio .. bio sam zbunjen užasno! Nisam mogao sebe prepoznati .. Uglavnom, Ina je nestala stepenicama .. Nisam uspio uhvatiti onaj zadnji pogled .. Htio sam ga zadržati, ali Ine više nije bilo ..
Vratio sam se u vlak, kao da me sam vlak zgazio .. tako sam se osječao. Bilo mi je predivno ovih zadnjih dvadeset sati, a ja sam se osječao usrano. Nema logike, al eto .. jebiga .. Uspio sam zaspati .. probudio sam se kada sam vidio more, otok krk, krčki most .. Još jedan osječaj koj neču zaboraviti .. gledao sam more i prostranstvo ispred sebe .. Oči su mi odjedanput bile pune suza, i nisam se mogao suzdržati da mi nestanu. Nisam zaplakao, ali sam bljedim pogledom očima punih suza promatrao more, i svako toliko sam vidio odraz mog lica u prozoru vlaka. Prestrašio sam se sam sebe, kao da sam neka druga osoba. Prestrašio sam se vlastitog pogleda. Uzeo sam mobitel u ruke i htio sam Ini napisati poruku. Poruku da nema smisla, da nemogu izdržati, da je više neželim čuti, da izbriše sve što ima od mene i to jedanput ZAUVIJEK, i da mi se NIKAD više ne javi .. Bilo to mailom, telefonom, sms-om ..
No tu poruku nisam mogao napisati .. ostao mi je prazan zaslon mobitela. Rekao sam sam sebi, ako misliš da je to TA cura, da je to TO, potrudi se, daj sebi i njoj vise vremena, i nemoj baciti sve niz rijeku. Ne dobiva se milijun svaki dan na lottu .. Istina je da nisam siguran što Ina stvarno misli. Meni je djelovala kao da želi da budemo prijatelji, i ništa više od toga .. Ja Inu ne želim za prijateljicu, .. jer svaki trenutak kad bi je gledao u oči bi je htio "zaskočit" i poljubit .. Onako .. na moj način ..... Ipak mi ne preostaje drugo nego da imam strpljenja, da se Ina i ja nađemo na nekom drugom mjestu, nekom koji paše njoj i meni, možda u Opatiji, možda na otocima, ali definitivno negdje gdje čemo imati svo vrijeme ovoga svijeta da dočekamo i onaj naš prvi poljubac ....
Fly me to the moon
Let me sing among those stars
Let me see what spring is like
On jupiter and mars
In other words, hold my hand
In other words, baby kiss me
Fill my heart with song
Let me sing for ever more
You are all I long for
All I worship and adore
In other words, please be true
In other words, I LOVE YOU !
Frank Sinatra, adapted by Pero for Ina
Evo sad kad ste sve ovo procitali sigurno se pitate sto je sada sa mnom i mojom princezom Inom..?!? J..Ona upravo sada sjedi pored mene..i cita ove retke..ova prica je tek jedan mali dio nase price..mozda jednom dobijete ostat ovih tri godina..kako se prica odvijala poslije Zagreba..moja zbunjenost kada sam odlazio iz Zagreba je bila prevelika,a mozda i strah da je ne izgubim..ali nasi osjecaji su bili obostrani i nesto najljepse sto se covjeku moze desiti..Ina se prebacila kod mene na fax..zivimo skupa..i svaki sljedeci dan je jos ljepsi od prethodnog..
Slika gore je nasa prva fotka na nasem prvom susretu .. ;)
4 komentara:
Od Tonkica Palonkica, u 23. studeni 2006 19:49:00
Od she is gorgeous.. (Neregistriran) (Neregistriran), u 23. studeni 2006 20:05:00
Od she is gorgeous.. (Neregistriran) (Neregistriran), u 23. studeni 2006 20:07:00
Od špe, u 15. veljača 2007 0:02:00
<< Home